I na kraju svake price ostanu samo lijepi snovi...

Ponekad jednostavno zaboravim sve, zaboravim da smo bili zajedno, da smo se smijali i uzivali jedno u drugom. A onda, sasvim slucajno, lice, pogled ili okret nekog slucajnog prolaznika podsjeti me na sve... sjetim se nasih dugih setnji, sjetim se naseg, samo naseg mjeseca, nasih zvijezda, mirisa tvoje kose, I tvog tamnog pogleda… sjetim se rastanka, sjetim se ...pa me zaboli negdje duboko u meni, i…

nema zivota od sjecanja, dala bih milijardu dolara, za jedan sekund prvog poljupca...

Cemu sam ovo zasluzila? Da se osjecam kao odbaceni stari kaput, okacen u nekom nepoznatom kutu, u koji vise niko ne zalazi. Polako me snaga izdaje, kao sto me izdaju ljudi koji mi znace, koji mi sad neopisivo trebaju. Mom prokletstvu postojanja i vjecnog pripadanja dolje, drustvo pravi samo tuga i lose uspomene. Uspomene ciju gorcinu jos uvek pod kozom osecam.
Pricao je da mu je zao sto nije bio trijezan, sto me se ne sjeca kako sam plakala. A ja sam plakala zbog njega, i nijednu suzu mu nisam naplatila. Sve boli su mi se stapale sa kisom. Padale su kise, vrijeme moje duse cijepalo je svaki komadic podsticaja da idem gore... Boze, jedini si preostao, kome nisam trazila pomoc.
Jedini moj, toliko mi sada trebas!
Oluja je napolju, ja sam sad sama s tobom, Jedini moj! Neka se sva sila mojih zelja ujedini u rijeci koje ti klicem... Ne napustaj me!
Rasirenim dlanovima ka gore, ja te dozivam, padam na koljena, da ti dokazem koliko mi je tuga obavila zelju da volim. Da budem voljena.
Ja ne znam vise da volim. Moja je savjest cista, ali mi je dusa prokleta. I dalje pada kisa, pada mi niz lice, potpuno sam sama. Otudjila sam se od srece. Gledam samo u nezavrsnu liniju protoka mojih suza, i stapam se sa onim dole...

1 second of happines = 2862476848935765 seconds of sadnes











15.03.2008

You take my breath away....