I na kraju svake price ostanu samo lijepi snovi...

Idemo tugo niz rijeku dole
dole sad rane manje bole
jos mi je san bistar k'o dan
jos je pjesmom dozivam

Ne pitaj tugo sta me to tjera
ili je ljubav, ili je vjera
jednom ce sve ovo da mine
ostace tople usne Emine

Ja cu biti sijed, ja cu biti star
al' bice vjecno mlad moj Mostar
ja cu biti sijed, ja cu biti star
al' zauvijek je mlad moj Mostar

Kako si Miso, kako si brate
da li jos sretni do tebe svrate
ne daj da suza zamuti rijeku
cuvaj je bistru i daleku

Kako si Vaha, imas li daha
jos jedna tekma na tebe ceka
gdje ti je Emir, taj stari nemir
i njega ceka zelena rijeka

Ja cu biti sijed, ja cu biti star
al' bice vjecno mlad moj Mostar
ja cu biti sijed, ja cu biti star
al' bice vjecno mlad moj Mostar

Ja cu biti sijed, ja cu biti star
al' voljecu i tad moj Mostar
ja cu biti sijed, ja cu biti star
al' zauvijek je mlad moj Mostar




Dino Merlin

Ponekad jednostavno zaboravim sve, zaboravim da smo bili zajedno, da smo se smijali i uzivali jedno u drugom. A onda, sasvim slucajno, lice, pogled ili okret nekog slucajnog prolaznika podsjeti me na sve... sjetim se nasih dugih setnji, sjetim se naseg, samo naseg mjeseca, nasih zvijezda, mirisa tvoje kose, I tvog tamnog pogleda… sjetim se rastanka, sjetim se ...pa me zaboli negdje duboko u meni, i…

nema zivota od sjecanja, dala bih milijardu dolara, za jedan sekund prvog poljupca...

Cemu sam ovo zasluzila? Da se osjecam kao odbaceni stari kaput, okacen u nekom nepoznatom kutu, u koji vise niko ne zalazi. Polako me snaga izdaje, kao sto me izdaju ljudi koji mi znace, koji mi sad neopisivo trebaju. Mom prokletstvu postojanja i vjecnog pripadanja dolje, drustvo pravi samo tuga i lose uspomene. Uspomene ciju gorcinu jos uvek pod kozom osecam.
Pricao je da mu je zao sto nije bio trijezan, sto me se ne sjeca kako sam plakala. A ja sam plakala zbog njega, i nijednu suzu mu nisam naplatila. Sve boli su mi se stapale sa kisom. Padale su kise, vrijeme moje duse cijepalo je svaki komadic podsticaja da idem gore... Boze, jedini si preostao, kome nisam trazila pomoc.
Jedini moj, toliko mi sada trebas!
Oluja je napolju, ja sam sad sama s tobom, Jedini moj! Neka se sva sila mojih zelja ujedini u rijeci koje ti klicem... Ne napustaj me!
Rasirenim dlanovima ka gore, ja te dozivam, padam na koljena, da ti dokazem koliko mi je tuga obavila zelju da volim. Da budem voljena.
Ja ne znam vise da volim. Moja je savjest cista, ali mi je dusa prokleta. I dalje pada kisa, pada mi niz lice, potpuno sam sama. Otudjila sam se od srece. Gledam samo u nezavrsnu liniju protoka mojih suza, i stapam se sa onim dole...

1 second of happines = 2862476848935765 seconds of sadnes











15.03.2008

You take my breath away....

Always there for you.

1. strofa (Marcelo):
I nocas gledam u zvezde. Pitam se, sta je sudbina?
Drhtaj u grudima. Zemlja vecito zedna za suzama
i bol sto obuzima. I nocas cekamo Godoa na stepenistu metroa
-sanjam sivo. A sanjao bih zivot...
O Boze, cije to grehove skupo placamo?
Cije dugove vracamo?
Svi uzaludni ratovi... kisni dani bez duge...
mladi zivoti na koje su cekale neke nove pruge...
Vise ne gledaj svoj dom andjele! Umreces od tuge!
Zbog laznog rodoljublja, vrsnjaci su ginuli
a nisu ni krivi...
O Boze, ja priznajem, ja sam PICKA - ja volim da zivim!!!
...a slike masu sa zidova, iako kazu da vreme leti...
Molim se suncu da nas se ponovo seti.
I kunem se Bogom, vala, nema tog ideala vrednog mog jedinog zivota!
Svi veliki filozofi-utopisti - hvala,
al' mene ne tesi ta spika o patriotizmu, dogme i lazne nauke.
Ja znam da mrtvi placu, jer srcem cujem jauke!
Jecaju i kunu... pitaju "Zasto?"... "Jel bilo vredno?"
Jel bilo vredno? Reci to majci sto je izgubila jedino cedo!
...a mi i dalje zivimo bedno i u ocaju...
Suze za raju u starom kraju. Celom svetu! Nek znaju!
Nek znaju da se ovde pucalo i plakalo iz istog ocaja!
Nek znaju da ni dan danas ne znamo ni razloga ni znacaja!
Rokao sam mikrofon u Tuzlu, primili su me kao brata...
Pa svima je dosta rata! Mrznja nije nasa, vec nam je data!
O tata, reci zar danas treba da mrzim Hrvata ili Muslimana?
Pa sve nas muci ista rana iz starih dana!
Ljudi su ljudi, bez obzira sa ovog ili onog meridijana.
Iste nas stvari plase...
Oprosti nam grehove nase.

Refren (Marcelo):
Oce nas!
Ja nisam taj sto zna, al' nadam se da bar ti znas
otkud toliki bol, suze i strah?
Pepeo pepelu i prah opet postace prah,
al' niko nece znati sto je na brata pucao brat...
Oce nas!
Ja nisam taj sto zna, al' nadam se da bar ti znas
otkud toliki bol, suze i strah?
Pepeo pepelu i prah opet postace prah,
al' niko nece znati sto je na brata pucao brat...

2. strofa (Edo Maajka):
E, Marcelo...
Jadno je nase i povodljivo stanovnistvo.
Covek kad nista nema, najlakse mu prodat zajednistvo.
Opet je uplakan cijeli Balkan...
Imamo velke nacije sa malo mozga.
Tvrde oceve i vodje - oni su nam k'o droga:
cijelo vreme biramo lose sisteme...
Dragi moji ljudi, pa vrijeme je da se krene!
Necu vise metke da ispucavam sa sumnjive pretke!
Necu cijeli zivot da zivim pocetke!
Mamu vam jebem: dje god da krenem - u Evropu,
ljevo, desno, napred, iza - treba mi viza!
...i nasa je glupost strah i neodlucnost.
Vecinska zelja da smo u mentalitetu sela.
Taman dobro krenemo - pa u mrznju skrenemo,
nemamo strpljenja za nove, pa onda venemo....
Zaboravili smo kako se smijat. Ti misici na licu
nam se jednostavno ne micu...
Hej, evo ga! Kad estradu vidim,
i opet nestane... kad se sjetim dje zivim.

Refren (Marcelo):
Oce nas!
Ja nisam taj sto zna, al' nadam se da bar ti znas
otkud toliki bol, suze i strah?
Pepeo pepelu i prah opet postace prah,
al' niko nece znati sto je na brata pucao brat...
Oce nas!
Ja nisam taj sto zna, al' nadam se da bar ti znas
otkud toliki bol, suze i strah?
Pepeo pepelu i prah opet postace prah,
al' niko nece znati sto je na brata pucao brat...

Ja znam da nemam vise prava na tebe
al' ipak ne mozes mi uzeti snove
u snovima te imam samo za sebe
i ne dajem te nikome...

«Izvini, zurim.. Imam zakazano.. Nemam vremena da.. Mislim, ceka me.. » - jedva je izgovorila, no njegov kaziprst na njenim ustima jasno joj je dao do znanja da treba da suti.

« Necu ti oduzeti mnogo vremena. Samo bih htio… eto, mogli bi da popricamo.» - rekao je, ne obracajuci paznju na njen uzdah i naglo odmicanje.

« Gusi me ova situacija. Tako je sve zbunjujuce. Bio sam kreten. Znam. Ali bila je to povrijedjena muska sujeta, i morao sam se na neki nacin osvetiti. Iako nesvjesno. Znam da sam te povrijedio. Izvini.» -  izgovorio je, u jednom dahu.

Zbunjeno ga je pogledala, i po prvi put nije znala sta da kaze. Nije znala kako da odgovori. Rekao je istinu. Bio je kreten, povrijedio je, a ona ga je voljela. Mada, volio je i on nju. Na neki svoj nacin. Ali ocito nije znao pokazati.

Sada je bilo prekasno. Prekasno za oprostaj, prekasno za sve. A opet, rado bi mu se bacila u zagrljaj, i poljubila njegove usne. Jos uvijek je potajno zudjela za tim.

Zaboravila je davno. Jos onda kad je okrenula ledja svemu, i nastavila dalje. Tako je bilo najbolje, mislila je tada, a misli i sad. Opet, potajno se nadala da ce se dogoditi nesto sto bi preokrenulo cijelu situaciju.

« Nemam ti sta oprostiti. A i da imam, recimo da jesam. Najbolje bi bilo da krenemo dalje. Da oboje zaboravimo na sve. Ako ti ista znaci, obiljezio si dio mog zivota, bio si dio mene, za kratko… « - izgovorila je i zamalo pustila suzu da klizne niz obraz.

Iako mu je na jedan nacin bilo drago sto je to cuo, pognuo je glavu. U njenom glasu je cuo suze, a nije mogao da je gleda kako place.
Sutjela je. Sutio je i on.

Duboko je uzdahnula, slegnula ramenima, i koraknula unazad. ¨ Sve je receno¨, mislila je.

Pogledala ga je jos jednom, iskosa, i krenula dalje, razmisljajuci da li ce se pokajati, brojeci sta je sve izgovorila. Shvatila je da nece, nece se pokajati. Bila je iskrena. Bila je duzna sebi da, ovaj put, bude iskrena. Munja je zaparala nebo.

« Sacekaj!» - cula je iza sebe. U onom casu kad je zastala, nije se stigla ni okrenuti, vec je bio pred njom, snazno je grleci. Koljena su joj zaklecala i nije ni primijetila da joj je kisobran ispao iz ruke, niti je osjetila kako joj se  niz lice sliva hladna kisa.

Nije ni mogla, jer je on to otjerao toplinom svojih usana. Mozda je to i trebao biti njihov zadnji poljubac, ali je na neki nacin, duboko u sebi, ona osjetila da je to njihov prvi poljubac.

…tap… tap… tap… tap…

Kapi kise su padale pred njenim nogama, dok je polako koracala, razmisljajuci o svemu o cemu nije ni pokusavala misliti za suncanih dana. Skoro da ih nije ni osjecala kako klize po njenim obrazima, rashladjujuci i smirujuci nemir koji je osjecala iznutra.

..tap..tap..tap

Nekako su ti topli odjeci tih kapi po asfaltu njene misli brzo upucivali njemu. A to se nije moglo. Podsjetila se kako je glupo da se jos uvijek sjeca svake izgovorene rijeci. Podsjetila se kako je potpuno besmisleno da se jos bolje sjeca svake neizgovorene rijece.

I kako je neizdrzivo sto su izmedju njih vaznije bile one druge. Njoj su bile vaznije.

Njoj su bile znacajnije.

Nasmijesila se kada se, ponovno, prisjetila da je uvijek bio dovoljan samo jedan pogled da bi se vidjelo sta je on zelio. I blago namrstila kada je shvatila da ni hiljade pogleda ne bi, makar izdaleka, pojasnili sta je ona zeljela.

Iz gorko slatkih uspomena je trgnuo osjecaj da place. I na momenat nije mogla da shvati da li zaista place ili je to samo kisa. Oboje, uznemireno je zakljucila i brzo slegnula ramenima.

Istom brzinom su njene misli otputovale i do onoga cega se nije htjela sjetiti. Na primjer, kako je bila budala. Kako je sakupljala i krpila svoj ponos toliko puta. Kako je on bacao i razbacivao kako god i kad god je htio. Kako mu je svjesno, dobro, mozda ne svjesno, dopustala  da se igra s njom, na jednak nacin na koji se ona igrala svojim lutkicama, dok je jos bila mala djevojcica. Mozda ne svjesno. Mozda nesvjesno. A mozda i namjerno.

Nasmijala se, tiho ponovivsi recenicu ¨kolo srece se pocesto zna okrenuti¨. On je to rekao, zadnji put kad su se vidjeli. Tada nije shvatala zasto.

I zamalo je zaplakala, upravo tad. Zbog te uspomene.

Zbog te price koja je, kako izgleda, davno zavrsila. Jest, zavrsila je.

Vratio joj je sve, svaku rijec koju mu je uputila, bilo losu, bilo lijepu. I zato je zavrseno.

I bolje je tako. Koliko je samo znao dobro lagati… Boze, za tako nesto se covjek treba roditi, a on ocito jeste.

Iz razmisljanja je trgnulo njeno ime, izgovoreno poznatim glasom…Njegovim glasom?

Zastala je, skupljajuci hrabrost prije nego sto se bude okrenula. I shvatila da ne smije. Nece se okrenuti. Trljala je promrzle ruke, nervozno iscekujuci da se ispostavi da nije pogrijesila i da je to neki drugi, bilo ko, samo da nije on. Kada je osjetila ruku na ramenu, njegovu ruku, shvatila je da  nema kud. Polako se okrenula, pokusavajuci da lezerno gleda svuda okolo, a ne u njegove oci, ali nije uspjela. Svidjale su joj se njegove oci. Neobicne zelene boje, koja bi povremeno bila tako tamna da je izgledala kao smedja.

Samo su se gledali, u tisini, dok joj nije prekipilo. Nervirala je ta situacija, nervirala je njena nervoza. Nerviralo je sto je jos uvijek moze unervoziti.

¨Neces vise¨ - pomislila je, i pocela skupljati hrabrost da prva progovori i da mu kaze ono sto zeli….

(nastavice se…)

The whispers in the morning
Of lovers sleeping tight
Are rolling like thunder now
As I look in your eyes

I hold on to your body
And feel each move you make
Your voice is warm and tender
A love that I could not forsake

'Cause I am your lady
And you are my man
Whenever you reach for me
I'll do all that I can

Lost is how I'm feeling lying in your arms
When the world outside's too
Much to take
That all ends when I'm with you

Even though there may be times
It seems I'm far away
Never wonder where I am
'Cause I am always by your side

'Cause I am your lady
And you are my man
Whenever you reach for me
I'll do all that I can

We're heading for something
Somewhere I've never been
Sometimes I am frightened
But I'm ready to learn
Of the power of love

The sound of your heart beating
Made it clear
Suddenly the feeling that I can't go on
Is light years away

'Cause I am your lady
And you are my man
Whenever you reach for me
I'll do all that I can

We're heading for something
Somewhere I've never been
Sometimes I am frightened
But I'm ready to learn
Of the power of love

Roditeljima i porodici!


Luna Osmanagic ( 2006 - 2008 )

...ti znaš ko je kad telefon zvoni...
...i ko na tvoje halo vezu prekida...
...ti znaš čija si velika bol...
...i ko zbog tebe pravi gluposti....
...druga će tvoju ruku da čuva...
...i druge će tebe voljeti...
...al' kao ja...
...niko nikada...

Ako mi bar jos jednom vetar
ime tvoje izgovori
poci cu po prvom putu
koji mi se otvori

Neka me prvi koji hoce
kao lutku navije
sreca je slepa ona samo
prati tvrdoglavije

Ref.
Hiljadu i dvesta milja zivi odavde
i jos hiljadu i dvesta da te ne vrate
hiljadu i dvesta dana zivi ako smes
i jos jednu noc ti dajem da se pokajes

Upascu u bilo cije ruke
prema meni sto se pruzaju
nek ne znaju moju krv da smire
ni da me razoruzaju

Nije vazno, svi su bolji
sve ih do jutra zaboravljam
ne smeta mi, sve su prave
sve su dobre da ih ostavljam

Ref.

U toku jedne partije golfa na Betaniji, dok su muž i žena ispunjavali svoje slobodno vrijeme, žena malo jače i nekontrolisano zamahnu palicom i golf loptica razbi staklo na obližnjoj kući.

Krenu bračni par da nadoknadi napravljenu štetu, pokucaše na vrata, sama se otvoriše, lagano uđoše u kuću, kad u dnevnom boravku sjedi prosijed čovjek u boksericama, i na stolu ispred njega stoji razbijena flaša.

“Mi smo…”, zausti istovremeno bračni par
“Sjedite!”, prekide ih sijedi čovjek
“Ali, mi smo…”, ponovo će oni
“Samo vi sjedite!”, prekide ih sijedi ponovo

Sjedoše oni, sijedi čovjek ustade, ode do kuhinje, nasu im po čašu limunade, stavi čaše ispred njih i progovori:
“Izvolite, recite!”
“Mi smo došli da nadoknadimo štetu, koju smo napravili.”
Sijedi se nasmija i reče: “Kakva šteta, pa vi ste napravili dobro djelo.”
Muž i žena se zgledaše: “Kakvo dobro djelo?”
“Znate, ja sam duh iz boce, i ova loptica je osim prozora razbila i bocu, i nakon četiri stotine godina, ponovo me oslobodila. Stoga ću vam ja sada ispuniti tri želje.”
“Ozbiljno?!”, upitaše muž i žena razrogačenih očiju
“Najozbiljnije!”, odvrati im sijedi

Kod muža i žene sinu misao kroz glavu: konačno će moći imati bogatstvo koje su, pred drugim prijateljima, izigravali da imaju, prošlo je vrijeme pretvaranja, sad je vrijeme da konačno postanu pravi, integralni, dio visokog društva.

“Dakle, hoćete li zamisliti želje?”, upita duh
“Hoćemo!”
“Pa, recite onda!”, zapovijednim načinom reče duh
“Želimo račun na deset miliona eura na švicarskoj banci, želimo dvoetažni stan od 240 kvadratnih metara na Ciglanama, i želimo deset prepunih ormara najnovije markirane garderobe.”, sa čudnim sjajem u očima izgovoriše muž i žena
“Kad dođete kući, u stanu, na stolu, će vas čekati bankovne kartice i ključevi od novog stana, a garderobu ćete naći u novom stanu.”, reče im duh
“Hvala vam duše iz boce!” povikaše
“Vaše želje, bile su moja zapovijed.”, odgovori duh, i na to dodade sjetno: “Imam i ja jednu želju koju mi vi, sad, možete ispuniti.”
“Recite, sve što bude u našoj moći mi ćemo uraditi.”, reče bračni par
Duh poče polako: “Znate… ovoga… pošto sam ja bio zatočen četiri stotine godina u boci i za sve to vrijeme nisam vidio nijednu žensku osobu… da li bi ja mogao imati seksualni odnos s vama gospođo?”
“ Ne, ni govora!”, gospođa kategorički odbi taj prijedlog
“Draga, kad malo bolje razmislim, šta ti fali, nama je duh ispunio toliko želja, ti ne možeš njemu jednu. I onako za ovo niko neće saznati.”, reče muž

Nakon kraćeg nagovaranja gospođa pristade na odnos s duhom, a za to vrijeme muž je otišao vježbati udarac izbijanja loptice iz pijeska. A duh i žena odoše u spavaću sobu.

Nakon svršenog čina, duh upita gospođu:
“Koliko godina ima vaš muž?”
“Četrdeset četiri. Zašto?”, upita
“Pa, zar još vjeruje u duhove?!”

Pametna, lijepa i ambiciozna.
Druge zene te mrze.
Muskarci te se plase.
Lijene misle da ces im uzeti radno mjesto.
Ako imas para - ili si sponzorusa ili si svalerka.
Ako sama zaradjujes - glupa si.
Ako puno trosis - rasipnica si.
Ako imas dugacak jezik - kucka si.
Ako se dotjerujes - imas nekog drugog.
Ako se ne dotjerujes - zamijenice te drugom koja se
dotjeruje.
Ako imas muske prijatelje - ili su ti momci ili
ljubavnici.
Ako si neudata - nesto ti fali.
Ako si udata - budala si.
Ako si ipak udata - zasto nemas karijeru?
Ako imas karijeru - zasto nisi udata?
Kad se udas - kad ces da rodis?
Kad rodis - kad ces da rodis drugo dijete?
Kad rodis dvoje - ti nista ne radis? Pa zar nisi
imala nekakvu karijeru?

Kad ti potonu sve ladje, i tvoj led postane pad... Kad te tuga jednom snadje, k'o sto je mene sad, nemoj da trazis prave rijeci da te podignu sa dna, bol je uvijek veci od njih...
Mogu ti oprostiti ono sto se ne oprasta, ali vjeruj, neces naci mir gdje god da krenes sve dok ti ne oprosti ovo srce sto si povrijedio...
Na kraju, shvatiti ces da si ipak izgubio sve..
I kada pozelis da se vratis... Nemoj
Jer NEMAS GDJE!!!!

KRALJICA

Ma nemoj zaliti sestro
sto te je varao
nek ide gde mu je mesto
pravo u pakao
Ni jedno musko na svetu
ne voli jadnice
i zato ne zali sestro
ne daj se kraljice, ne daj se kraljice

Na ovom svetu devojke nema
koja se nikada primila nije
na glupe lazi, nekog kretena
zbog koga suze danima lije
Vrati mu stvari, zapali mu sliku
osmeh na licu, isturi grudi
obrisi suze i popravi sminku
naruci pice i vesela budi
naruci pice i vesela budi

Ma nemoj zaliti sestro
sto te je varao
nek ide gde mu je mesto
pravo u pakao
Ni jedno musko na svetu
ne voli jadnice
i zato ne zali sestro
ne daj se kraljice, ne daj se kraljice

Znaj, da samo slabi misle da je kraj
al ti si jaka zato pokusaj
za tebe novi je pocetak to
Znaj, zahvali Bogu sto si slobodna
i ne dozvoli vise nikada
da padas na dno

Ma nemoj zaliti sestro
sto te je varao
nek ide gde mu je mesto
pravo u pakao
Ni jedno musko na svetu
ne voli jadnice
i zato ne zali sestro
ne daj se kraljice, ne daj se kraljice

.

... osvrtati se u nadi da ces ga vidjeti cak i ako znas da nije tamo ...

... iscekivati njegov poziv i jedva cekati da mu cujes glas...

... nesvjesno prolaziti tamo gdje mislis da ces ga sresti...

... u svemu pronaci nesto sto ce te asocirati na njega...

... ne obazirati se na misljenja drugih ljudi...

... osjecati se sretno i sigurno kad je s tobom...

... moci provesti sate s njim a da ti ne dosadi, bez obzira gdje ste i sta radite...

... uvijek biti tu za njega...

... cijeniti njegove vrline, razumjeti mane i pokusati se prilagoditi...

... smijati se s njim, radovati se zbog njega, podrzavati ga, biti uz njega ako je tuzan...

... potpuno i bezuslovno (i opravdano :D) mu vjerovati

... znati da i on osjeca isto ...

Ispijala je posljednje kapi iz case, crvenog dobrog vina, i povlacila zadnji dim cigarete. Gledala je kroz prozor kako pada snijeg, i uzivala u toplini koju je osjecala pored kamina, u kojem je tinjala vatra. Voljela je zimu, i sve sto ona donosi, hladno vrijeme, one niske temperature, zimske sportove, pa cak i one hladne boje, sto asociraju na zimu. Ali ona nije bila ledena. Zeljela je da voli i da bude voljena. U tome je bila jako topla, zagrijana.

Razmisljala je o mnogo cemu, o ponovnim obavezama, o svom zivotu, o roditeljima, o prijateljima. No, na stvari na koje nije zeljela da misli, mislila je najvise kao npr. na njega. On je za nju bio neispricana prica koje se nerado sjeca. Cim bi skrenula misli na njega, osjecala je kao da je nesto presjeca u stomaku, osjecala je prazninu na samo sjecanje njega, i svega sto je bilo sa njim. Nije ga dugo vidjela te se i uvjerila da vrijeme lijeci sve. Ovaj put je izlijecilo njeno srce. Uspjela je da ga zaboravi, ili je bar mislila tako.

Ali jeste. Nije vise mislila na njega, kada je gledala slike, nije nista osjecala. Jednostavno, potisnula je sve uspomene i sjecanja duboko, duboko u sebe.

Sada, kada ce ga uskoro opet vidjeti, bojala se da ce se to opet vratiti. Bojala se da ce ga opet zavoljeti, ali mnogo jace i vise nego sto je prvi put. Nije to nikako htjela. Nije zeljela da vise sebe pati na taj nacin, nije zeljela da joj on opet uzme srce, i da ga drzi dugo, dugo…

Nije smjela to dopustiti, ni njemu, a ni sebi.

A on. Njega je ionako briga za sve. Sve mu je svejedno. Nista mu nije vazno osim njega samog. Znala je to ona vrlo dobro.

Mislila je tako duze vremena, dok ga nije vidjela sa djevojkom. Zaledio joj se osmijeh na licu. Izgledali su tako, tako… Nije mogla zadrzati biserne kapljice koje su tekle iz njenih, tada vec kristalno zelenih ociju. Bili su zaljubljeni. Nije osjecala zavist. Ni mrznju. Nije osjecala nista. Bilo joj je drago zbog njih dvoje, jer kako je cula, volio je tu djevojku dugo, dugo…

Zeljela im je srecu, toliko ga je voljela, da joj je cak bilo drago sto su zajedno, jer je znala da ga to cini sretnim, a to je njoj bilo skoro pa najvaznije – njegova sreca- .

Mnogo momaka je proslo kroz njen zivot. Ali ona i dan danas, pozeli vidjeti oci njegove, hladni pogled, i ledeni osmijeh, koji sada nekoj drugoj pripada….

*written long long time ago... 

- Zaljubiti se.
- Smijati se od sveg srca.
- Pronaci puno mail-ova od prijatelja kad se vratis s
odmora.
- Setati po nekom lijepom mjestu.
- Slusati omiljenu pjesmu na radiju.
- Probuditi se i slusati kako vani pada kisa.

- Izaci iz tusa i obrisati se u topli rucnik.
- Primiti poziv od osobe koju dugo nisi vidjela.
- Dobar razgovor.
- Pronaci novac u hlacama koje nisi obukla od prosle
godine.
- Pozivi u ponoc koji traju satima.
- Smijati se bez razloga.
- Slucajno cuti da netko lijepo govori o tebi.
- Probuditi se i shvatiti da jos mozes odspavati
nekoliko sati.
- Slusati pjesmu koja te podsjeca na "tu" osobu.
- Biti clan jedne ekipe.
- Prvi poljubac.
- Stvoriti novo prijateljstvo.
- Osjetiti zmarce u trbuhu svaki puta kad vidis tu
osobu.
- Provesti neko vrijeme sa svojim najboljim
prijateljima/icama.
- Osjetiti da su osobe koje volis sretne.
- Obuci suskavac od osobe koja ti se svidja, a da jos
uvijek mirise na njegov parfem.
- Posjetiti starog/u prijatelja/icu,i vidjeti da se
stvari izmedju vas nisu promjenile.
- Imati nekoga da ti kaze da te voli..

Zivot je takav.
Nepravedan.
Cesto ljudi koje volimo odlaze od nas.. Napustaju nas..
Ali oni odu na bolje mjesto, odu kod Boga da nas gledaju i paze...
Malena, zao mi je!
Ako ti ista znaci, tu sam, uz tebe sam.
Mozda ne znam kako ti je, ali se sigurno suosjecam sa tobom...
Tvoj tata te sigurno sada gleda, i ne zeli da patis, i da places..
Jer on ce te uvijek voljeti, kao i ti njega...
I on ce uvijek zivjeti, u tvom srcu, jer ce ga ta ljubav drzati na zivotu,
a ona je toliko jaka, da dokle god bude tvoje srce kucalo, zivjet ce on, i tvoja ljubav prema njemu...

Muskarci su snaga, muskarci su moc, muskarci su za jednu noc, za jednu noc i nista vise, mi jesmo gadure al' nas je vise...

Hiljadu je razloga koji su i vise nego dovoljni da te mrzim, a ja opet, budala, trazim samo jedan da bih te voljela.

Pusti me da te zaboravim,
godinu dana da te ne vidim..
Pusti me da sakrijem svoj bol,
bar neko vrijeme budi daleko...

Ne javljaj mi se vise. Ne zovi me. Ne pitaj vise za mene. Ne zelim da te cujem, tvoj glas, tvoj smijeh. Ne zelim. Ne treba mi to. Ne zelim da mi paras srce opet iznova, da ga opet razbijas na komade, i sastavljas kako tebi odgovara. Neces vise biti moja nesanica, moja bol, onaj tamni oblak sto me prati, i ne da da se zrake sunca probiju i dopru do mene...
Ne trebas mi vise. Naucila sam zivjeti sama. Ne treba meni niko. A ti pogotovo. Dosta mi je vise igranja kako ti sviras. Ali shvacam ja. Kolo srece se okrece. Vracas mi sve, sve.. Svaku izgovorenu, a pogotovo onu neizgovorenu. I pucas tacno tamo gdje znas da najjace boli, tamo gdje sam najslabija... Tamo gdje se ne mogu odbraniti od tebe i tvojih, vrlo poznatih, trikova, rijeci, kojima me uvijek uspijes bar na tren privuci sebi. Iako to ne zasluzujes. Nimalo. Ne zasluzujes da budemo prijatelji, uopce. Ali ima nesto.... Nesto sto mi ne dopusta da se naljutim na tebe, da te mrzim...
Prije je sve bilo lahko. Nisi mi nista znacio. Ni sada mi nista ne znacis, bar u to uvjeravam sebe vec 3 mjeseca....



Ti samo budi dovoljno daleko
za mene postoji drugi neko
cije ce reci manje da bole
cije ce ruke lepše da vole

Ti samo budi tamna sena
za mene stižu lepša vremena
ulice nove nova lica
i jedno nebo prepuno ptica

Ti samo budi u srcu trag
Još ce mi neko biti drag
Još cu sa nekim naci srecu
Nikad te više voleti necu

...Ostaje Ljubav sto pokrece nebo, zvijezde, ljude, cvijece, kukce i sve nas prisiljava da hodamo po zaledjenoj povrsini vode, ispunjava nas veseljem i strahom, ali svemu daje smisao..." Paulo Coelho

Oprosti što smetam  -  Dragana Mirković  -



Ti se cudis sto me opet vidis
sa suzama na umornom licu
odavno se mi videli nismo
ali ti si jos u mome srcu

Oprosti sto ti smetam
u ovoj gluvoj noci
zelim da te vidim samo
pa cu svojim putem poci

Nisi mi se promenio mnogo
jos na licu blista ti lepota
zao mi je sto pre nisam mogla
da se vratim, prico mog zivota

Idem dalje put nemira svoga
mozda vise necu da navratim
kad sam bila zelja srca tvoga
ljubav nisam umela da shvatim

Eh sinoc je bio koncert Zdravka Colica! Bilo je predobro, ali bas ono ludnica. Zetra je bila krcata! Ja sam se ko luda ispjevala i iskakala:)
Doduse, malo slabije sam znala ove novije pjesme, ali zato kada je poceo pjevati " Zlocin i kazna ", "Ruzicu" i tako te onda je meni bar dernek poceo. :)
Inace, pjesma koju pravo volim od Cole je ova :



Samo ti si znala moj kod
Moju narav bolje od svih
Kad mi treba sidro za brod
Kad mi treba rima za stih

Ne znam kad je poslo na zlo
Sitne lazi, sumnje i strah
A kad zvijezda padne na tlo
Vise nije zvijezda neg' prah

Kazna je sto pamtim tvoj smijeh
Kazna je sto suvise znam
Zlocin je sto prizivas grijeh
I jos brines da l' zivim sam

Kazna je taj zivot za gros
Kazna je zig dodira tvog
Zlocin je sto volis me jos
Bog nek' prosti, zato je Bog

I jos jedan tamno siv grad
Nova prazna boca uz skut
I jos jedan hotel k'o Had
I jos jedna zena pred put

A kraj tebe opet lik nov
Novi izgovor za zlu kob
Da l' ti treba sesir ili krov?
Da l' ti treba gazda il' rob?

Po našem starom žutom soliteru
priče idu u istom smjeru
svi govore da si ledena.
A kad te vide ti si uvek sama
neces ni da pricas s nama
bas si slatka
i vrlo dosadna.
I ne znam ko je lud da se na tebe pali
kad ti nesto u glavi fali.
Ne zanosim se jako često
i dobro znam gde mi je mjesto,
a mjesto je moje kraj tebe.
A ja sam opet lud pa se na tebe palim,
jer samo ja ti u glavi falim.

Obući ću sve bijelo, čisto,
bijelo,providno uz tijelo
a tvoje crne oči, oči crne
gledat će me vrelo
ubrat ću dve ruže majske, ruže
da ti kosu zlate
pozvat ću svirače da nas noćas
kroz grad prate.

Ni ledena ni dosadna ti nećeš biti
do jutra ćeš sa usana ti mojih piti.
A ja sam opet lud
pa se na tebe palim
jer samo ja ti u glavi falim

Danas je poginuo Tose Proeski. Jutros ja upalila TV, kad na vijestima poginuo Tose Proeski u saobracajnoj nesreci.  Kako to procitah, samo sjedom, tj. skliznuh sa kreveta. Buljila sam u onaj ekran i onu njegovu sliku narednih 30-tak sekundi, dok nisu nastavili dalje sa vijestima. Nisam mogla da vjerujem. Najezila sam se i osjetila onu odvratnu hladnocu u trenutku. Iz tog svega me trznula poruka od rodice, kaze da provjerim jel' Tose stvarno poginuo! Javim joj da jeste, i odjednom cujem pjesmu '' ko ti to grize obraze... '' E tada stvarno nisam mogla suze zaustaviti. Nisam ni pokusavala. Same su tekle. Bio je mlad. Imao je 26 godina. Izdao je tek novi album, zavrsio studije! Tek poceo da zivi. I sta mu sudbina uradi! Uzme mu ono najvrijednije. Zivot. Trebao je sada da uziva, da bude sretan, da odrzava koncerte, i jos mnogo stosta. Ali nije mogao. Sigurna sam da su svi danas barem na sekundu zaplakali, jer tako nesto ne ostavlja ravnodusnim. Ja jesam. I prije i poslije skole. Rece mi mama, cuvaj sine suze i zivce za poslije. Nisam mogla. Morala sam se isplakati, i jos uvijek placem.




Tose, rest in peace!




Vise informacija na makedonija.blogger.ba/
Mjesto nesrece, tj. video mozete vidjeti ovdje

Jos jedan poraz i ponovo samar zivota u sred lica. Pognuvsi glavu odlazim, ali ipak ostajem tu, u tom bijednom malom gradu. Ponovo sam okrenula neispisanu stranicu zivota i stavila tocku na nesto cega nije bilo. Listam svoj zivot, a oci me vec peku od monotone bijeline, i vicem, i placem, i zovem...ali koga? Tebe? Oni koji su mi potrebni nalaze se u tudjim zivotima, a to je najgore. I oni koji ce doci bit ce vec necije ispisane stranice zivota. A moje??? Moje ce stranice ostati bijele i ciste, s tockom na kraju necega cega nije bilo.

Bajram Serif Mubarek Olsun!

Znam da takvih kao ti na ovom svijetu malo ima
Zato ovu pjesmu samo tebi poklanjam pred svima
I nije važno što te možda nikad neću sresti
Nek' mi s tobom druge kradu vrijeme
Ali, vjeruj me za mene

Dovoljno je što postojiš, samo to mi treba
Pa nek' ti s drugom krene kad, vjeruj mi za mene
Dovoljno je što postojiš, i nakon svega
Hvala ti što sa mnom negdje dišeš ispod istog neba

I da s nebom zemlju spojiš, ja bih znala i u snu
Ispod koje zvijezde stojiš, da se zagledam u nju
Nije važno, ti i ne znaš tko zbog tebe diše
Nek' mi s tobom druge kradu vrijeme
Ali, vjeruj mi za mene

Dovoljno je što postojiš, samo to mi treba
Ma nek' ti s drugom krene kad, vjeruj mi za mene
Dovoljno je što postojiš, i nakon svega
Hvala ti što sa mnom negdje dišeš ispod istog neba

Hocu da pijem, nek mi alkohol zamuti pamet. Neka ljubav sudi, nek prvom padnem na grudi. Nek misle da sam losa, da nije vrijedno tijelo moje. Nek me ljubi ko god zeli, a ja cu zeljeti te usne tvoje. Nek alkohol caruje mnome, nek me boli i vrijedja. Pogled ce mi pocivati na licu tvome, a znam da ces mi okrenuti ledja. Mrzi me i ja cu mrziti se, al' ne zaboravi da cu tada biti losa samo zbog tebe!

When you're gone
The pieces of my heart are missing you,

The face I came to know is missing too..

So when you walk away,
I count the steps that you take
Do you see how much I need you right now?

Molim vas, definiciju rijeci ters?!?!?!
Kakve osobine ima osoba zvana ters???

Dragoj Tratincici i bebici, zelim sve najbolje! Puno srece sa maleckom, da uzivate u svakom zajednickom trenutku, i naravno veselite se svakom novom osmijehu, pogledu!
Bebica je rodjena 26.09.2007. Puno srece !!!!!

«Opet puse! Mrzim ovaj prokleti vjetar» - pozurivsi da zatvori prozor gundjala je poluglasno. Nije se ona sada nesto posebno bojala vjetra, i kise, koju na svu srecu nije bilo, ali nije joj ni bilo drago kada zapuse ili zapada. Uvijek bi osjetila neku hladnocu, jezu, podsjecalo ju je na one horore koje je gledala sama sa jaranicama. Zavalila se u svoj krevet, ne znajuci sta da radi od dosade! Knjiga koju je citala bila je toliko dosadna, da vise nije imala snage da je cita, a pogotovo u ovom trenutku. Radilo se o nekom covjeku koji ima strah od zmija, i zatvorenog prostora. I kroz cijelu knjigu, pisac nam prica njegove dogodovstine, i naravno, na kraju on pobijedi te svoje strahove. Kako? Suocivsi se sa njima, naravno.

Razmisljala je malo, i odlucila da ce prosetati malo plazom. Ionako nije imala nikakvih obaveza, osim da dovrsi knjigu, ali to moze uvijek.

Obukla je duksericu i farmerke i izasla napolje. Vjetar je jako puhao, i u nekoliko navrata pozeljela je da se vrati kuci, ali ipak nije. Izdrzala je. Isla je pravo prema obali. Dala se na razmisljanje, i odlucila napraviti neke promjene u svom zivotu. Iznenada, cula je neki glas izdaleka. Zvao ju je neko. Okrenula se i imala je sta vidjeti. Sa gitarom na leđima, jednom rukom u dzepu, zvao ju je njen prijatelj iz skole. Mahnuo joj je i krenuo ka njoj. Nevoljko je i ona krenula prema njemu. Istina, bio je jako drag, ali po ovom vjetru, ni mamu rodjenu nije voljela. No, ipak, nabacila je osmijeh na lice i jedva nekako rekla : « Gdje si machak?» Ali on je bio malo slobodniji, primakao se i dao joj pusu u obraz. Osjetila je da se blago zacrvenila.

«Gdje ces to?» pitao je.

« Evo setam malo, posla kuci, znas da ne volim ovaj odvratni vjetar» - odgovorila je sa blagim osmijehom.

« Aha, pa hajde fino. Nego, ako nemas nista isplanirano za sada, odveo bih te na jedno mjesto! Tu ces zavoljeti vjetar, stovise uzivaces! Sta kazes? Ides?» - rekao je.

Neckala se malo, ali nije zeljela da ga razocara, tako da je pristala, istina, protiv svoje volje.

Setali su na onom vjetru, i pricali o nekim bezveznim stvarima. Pricao joj je gdje i koliko dugo svira gitaru, a ona ga je pozorno slusala, i uzivala. Na trenutak joj je skrenuo misli sa vjetra i straha.

«Evo nas!» - rekao je i pokazao rukom na dvije stijene, koje su lezale jedna blizu druge, i bile su blago zavucene, tako da je vjetar bio malo blazi u tom predjelu.

Zbunila se, jer nije shvatala kako se moze ovdje uzivati. Shvatio je sta misli po izrazu njenog lica i da bi nekako popravio situaciju, odsvirao joj je nesto. Sjedili su blizu jedno drugog i slusali predivnu muziku koju je on stvarao. Vjetar je prestao, ili se mozda njoj to samo ucinilo jer je bila zaokupljena gledajuci ga kako svira, diveci se pokretima njegove ruke i tome kako se uzivio u to.

«Eto mala, to je moja omiljena pjesma. Nadam se da ti se svidja. Davno sam je naucio. Ustvari, to je bila moja prva pjesma. Poslije nje naucio sam ih mnogo, ali mi je uvijek bilo najdraze nju svirati.» - pricao joj je dok je spremao gitaru.

« Stvarno je predivno, jos ti to znas svirati.» - promucala je, i stvarno je to mislila.

Pokusala je da prikrije rumenilo koje je nastupilo, ali bezuspjesno. Neprimjetno joj je bio sve blize, i blize…

Osjetila je njegovu ruku na svom obrazu, i nasmijesila mu se. Vjetar koji je u tom trenutku puhnuo, nanio joj je pramen kose na lice, koji je on sklonio. Sutili su tako gledajuci se, osjecajuci sta slijedi. Zatvorila je oci i pustila da on odluci o svemu sto ce se dogoditi poslije, jer ona nije imala hrabrosti. Bojala se da moze pogrijesiti. Ali on nije. Iskoristio je priliku, i njezno stavio svoje usne na njene. Taj trenutak je bio caroban. Osjetila je nesto u stomaku, sto dugo vremena nije. Odmakla se gledajuci ga tuzno. Nije znala sta da kaze. Ali nije ni morala. Poljubio ju je opet. Ovaj put poljubac je bio duzi. Mnogo duzi…

Uzivali su jos malo, dok ih prve kapljice kise nisu prekinule. Morali su se skloniti negdje. Pozurili su pod najblizu palmu, te su hladnocu iskoristili da se sklupcaju u zagrljaj jedno drugom, dok su sitne kapljice, propadivale kroz lisce i padale na njih…

Otpratio ju je kuci, nedugo poslije. Od tada, ona voli vjetar. Voli kisu, I voli njega….

Vec odavno ja ne znam
I ne uspevam
Da ne mislim na tebe
Kad oci zatvaram
Gde si sad
Dok saljem ti san?

Vec odavno mi
svako jutro ispise
Na jastuku od ceznje
isto pitanje
Gde si sad?
Dal mislis na nas?

Ne znam kako ti je
Kad te druga pokrije
Il te prazna postelja
Na nase vreme podseca?

Samo znam
Srescemo se opet
Negde ti i ja
Kad zvezde nam se sklope
Kao nekada

Pogledom priznacu ti sve
Da nisam ziva bez tebe
I sta mogu?
To je jace od mene

Zna li iko sta to
Ljubav natera
Da vine se u nebo
Kao ptica mahnita
Pa bez razloga
Drugome sleti na dlan

Sve poljupci na svetu
Grade mostove
Gde duse jedna drugoj
U susret dolaze
A moja je
Na pola puta vec ceka te

Pod kozom te
jos uvek cuvam
i predosecam

Srescemo se opet...



Karolina " Srescemo se opet"

"Najbolje je biti sam jer tada nema ko da te ostavi, da te povrijedi, nemas zbog koga da patis"

 Eh danas mi je dusha moja poslao jednu pjesmu! Nisam sad ocekivala da je pjesma nesto, ali sam jaako pogrijesila! Pjesma ne da je dobra, ona je predobra! Ma uostalom, sami cete vidjeti!

 Tekst pjesme je sljedeci :


"Kurva"     Daleka Obala

Stvari se polako vracaju na mjesto
ovako nešto se ne dogadja cesto
premda, priznajem ponekad pretjeram
i nekud otplovim sam
i tad slike izblijede sve
i tad zatvaram se u sebe
i tad nisi mi potrebna
kazaljke i dalje krugove crtaju
umjesto zvijezda kisne kapi na grad padaju
prazno mjesto u mom krevetu sjeca me
bila si tu
tko zna, kuda si otisla
tko zna, zbog cega se ne vracas
tko zna, sve pise u zvijezdama
još jucer poljupcima mi smo se borili
i dodirom smo jedno drugom tajne otkrivali
sto se dogodilo gdje je ta kap sto je
prelila casu, sto te natjerala da odneses
sve sto sam volio , a tebe sam volio
sve sto sam sanjao, a tebe sam sanjao
ma zar sam pogrijesio sto sam se smijao
kad su mi govorili da sve su zene kurve
kad bi zauvijek zaspao ovaj grad
kao u bajci prekriven trnjem i travama
sve dok se ti ne vratis, a vratit ces se znam
i sve dok tvoja ruka ne dotakne moj dlan
do me ne zagrlis
dok me ne poljubis
dok me ne zagrije tvoj dah!

Amire, hvala ti !

I'm so sick of my heart leading me places where there can be no a happy ending!!!

Not everyone is lucky enough to understand how delicious it is to suffer....

Nemam inspiracije da pisem bilo sto! Valjda ovo vrijeme....

Sretan mi rodjendan!

Da li znas da me svaki tvoj zagrljaj cinio jacom, svaki tvoj poljubac pa makar i u obraz cinio tvojom, a svaki pogled tvojih ociju obarao na tlo gdje evo sada stojim i pokusavam zamisliti svoj zivot bez tebe. Ni jedan drugi prije tebe nije uspio da me zagrli tako cvrsto da sva zadrhtim i osjetim neku toplinu u dusi. Svaki tvoj zagrljaj bio je put do tvoga srca pa bi onako njezno naslonila glavu na njega i slusala svaki njegov otkucaj. A svaki mi je davao neku snagu i uvijek bi uspjevala nastaviti dalje….

...Najgori nacin da ti neko nedostaje je da sjedis pored njega i znas da nikad necete biti zajedno.......

Sada tek shvatam pravo znacenje ovih rijeci...

" Nikada nemoj da places za nekim ko nije vrijedan toga, ako vec places podigni glavu visoko da suze ne padaju tako nisko kao osoba zbog koje places..."

Hvala ti Boze na prijateljima, i suzama, jer da nema to dvoje, ne bi bilo ni mene!

Tisina je parala usi. Nije znala sto da kaze, kako da odgovori na njegov zagonetni osmijeh i na njegov pogled.. Skupila je hrabrosti i rekla mu :» Sta je bilo, sto je smijesno?!? Mislis da sam ja neka knjiga koju ces ti listati kako tebi odgovara? E pa ne moze! Pruzila sam nam priliku, ali nije moglo! Nema veze, ne brini, prezivjela sam i gore! Samo se kajem, sto si ti bio onaj kome sam prvom rekla volim te. Sada mi nista ne znacis. Idem dalje. Ti si vec ispisana stranica knjige moga zivota!» Nije nista odgovorio, sutio je, i nastavio zbunjeno gledati. Nije ovo ocekivao. Lagala je da joj je svejedno. Lagala je da joj nista ne znaci. No, on to nije smio znati. Gledala ga je tako i osjecala je da je opet privlaci, svojim ocima, onim sto je najvise voljela kod njega. Osjecala je da bi mogla opet postati njegova, iako je znala da ne smije, da to nije u redu. Dovoljno je patila zbog njega, i sada je vrijeme da se krene dalje.

Okrenula se, te htjela da nastavi put. Ali nije mogla. Snazno ju je uhvatio za ruku, i okrenuo. Prepala se. Odjednom su bili tako blizu, te je on  promucao « Nadam se da ces jednom sebe uspjeti ubijediti da ti nista vise ne znacim, da ti je svejedno kad smo ovako blizu, da nista ne osjetis kada me vidis sa nekom drugom! Sretno sa laganjem, jer izgleda da je to ono sto najbolje znas. Nekad ces shvatiti kako nam je lijepo moglo biti da nije tog tvog glupog ponosa! Volim te i volis me, oboje to znamo! Pravis najvecu gresku u svom zivotu, i nadam se da si svjesna toga! Odes li sada, povratka vise nema!» Zanijemio je. Sutili su oboje suznih ociju. Cekao je da nesto progovori, ali ona nije mogla. Nije znala kako. Nije znala sta. Istrgla se iz njegovog narucja i pobjegla…

Stajao je na istom mjestu, gledao kako odlazi, izvadio cigaretu i zapalio, te se nasmijesio shvativsi neke stvari…

A ona… Mozda je i pogrijesila. Bila je svjesna sta gubi, ali joj ponos nije dozvoljavao da mu se vrati, da mu dopusti da je opet ukrade od sviju, i uzme samo za sebe…. Osjecala je da je previse dala, a malo dobila. Nije vise mogla tako. Nije znala kako.

Evo da dokazem da sam fina..... =)

Bilo je lijepo cekati te. Sanjati o nama dvoma. Sjecati se tvojih poljubaca, zagrljaja, tihih sapata...
Bilo je lijepo nadati se da cemo ponovo sve. Osjecala sam se prelijepo kada me nazoves. Nikada necu zaboraviti "nasu" pjesmu. Ustvari, moju pjesmu jer znao si da sam je ja najvise voljela...
Sjecas li se koliko si me samo puta nazvao, a u pozadini se cuje "nasa" pjesma?! Smatrala sam je nasom, jer znam da uvijek pomislis na mene kad je cujes....  Ali vise nema pjesme. K'o sto rece neko ostvarila se....
Nazalost.
Nikada necu zaboraviti tvoje sale, kojima sam se istinski smijala... Tvoj osmijeh, tvoje ruke... Oci. Oci koje su mi mnogo govorile, jer znas, one su mi uvijek govorile ono sto tvoje usne nisu. Znala sam sve, ali nisam htjela da znam. Potiskivala sam to duboko u sebe, nadajuci se da grijesim...
Bilo je lijepo pricati o tebi drugima, i govoriti da si moj. Samo moj. Sjecas li se kada sam ja bila tvoja? Tvoja Lejla.... Ili je i to palo u zaborav...
Sjecas li se kada smo zajedno gledali zvijezde u nadi da ce jedna pasti pa da zamislimo zelju... Zajednicku zelju... Neka se obnovi stara ljubav.. I ne pade... Nijedna.
Sjecas li se kada smo izasli prvi put? Ja da.  Sjecam se i one majce koju i dan danas obuces, mozda cak i namjerno. Ne znam.
Nije bilo lijepo sjetiti se kada sam ti rekla ne, kada sam okrenula glavu, ne dajuci ti da me poljubis, ne dopustivsi sebi da dozivim srecu...
Nije bilo lijepo sjetiti se osjecaja krivnje, i kajanja koji su bili uzaludni.......
I sada, kada sjedim i sjecam se svega, oci se same vlaze, nije do mene.
Ne bih trebala, jer sam sama kriva za ovo...
Ali znas onu :
Al' nisam ja Ni pola tol'ko los Ko sto kruze glasine.
Ja imam samo Jednu nesrecu Unistim sve sto dotaknem... Al sam svoju
Ljubav cuvao Samo za tebe....
Mozda nam nije bilo sudjeno.
Mozda.
Jos uvijek sebi ne mogu da oprostim tebe...

Cuveni PMS ili Predmenstrualni sindrom je ta neka faza pred menstruaciju. Nije mi se jednom desilo da prijateljice ono neko moje vikanje, i sl. protumace kao PMS, i naravno sve mi oproste. Takodje kada sa nekim pricam, da mi taj neko u pola price kaze "U redu je, shvatam to tvoje ponasanje, pms. "  Je li taj pms stvarno postoji?!? Mislim, da to nije neka izvlakusa, za nase (zensko) bahato ponasanje?? Postojao on ili ne, ja zahvaljujem onim cikama i tetama sto su mu dali taj naziv i definiciju, jer tako barem jednom mjesecno mogu da se ponasam kako hocu, a da me moji prijatelji i obitelj ne shvataju previse ozbiljno. Mogu da galamim, da placem kad vidim da se neko drzi za ruku, da jedem, da ne jedem i mnogo stosta. Hvala ti Boze na pms-u!!!!!

Mozda i dogodi se cudo,
i onda uspijem presutjeti teske rijeci i sve grubo,
sve sto ljudi govore kad se vise ne vole.
Mozda se jednom rodi nada
i onda uspijem ti priznati da si najbolja do sada,
da s tobom nijedna ne moze se mjeriti.
Nema pravila, tu nema pameti,
kad nastupi tisina mi smo dvoje ljudi
sto se ne mogu razumjeti.
I cinim pravu stvar: ne spominjem te ja.
Jezik pregrizem da ne bih opsovao,
da ne bih opsovao ovaj zivot sto ga dijelim na pola.
I kada pozelim te ja jezik pregrizem
da ne bih opsovao, da ne bih opsovao
ovaj zivot sto ga dijelim na pola.
Sto je moje, sto je tvoje, ja tako ne mogu razmisljati.
Sve smo gradili u dvoje, i sve iz temelja, sad cemo podjeliti, kome noc a kome dan,

Nema pravila, ne, tu nema pameti,
kad nastupi tisina mi smo dvoje ljudi sto se ne mogu razumjeti.
I cinim pravu stvar: ne spominjem te ja.
Jezik pregrizem da ne bih opsovao,
da ne bih opsovao ovaj zivot sto ga dijelim na pola.
I kada pozelim te ja jezik pregrizem
da ne bih opsovao, da ne bih opsovao
ovaj zivot sto ga dijelim na pola.

Znas,
mogla sam te imati,
zagrliti, poljubiti.
Ali nisam htjela.
Sada,
kada to mozda i zelim,
ne mogu.
Vrijednost sam shvatila,
sada,
kada sam te zauvijek izgubila.

.....

Razdvojio nas je moj strah te noci. Nisam htjela, i nisam smjela. Bojala sam se. Bojala sam se necega sto ne postoji, necega cega nema. Drzao me strah da cu biti samo jedna u nizu, i to niposto nisam htjela. A voljela sam te. Da, jesam. Sada tek to znam. Bio si prvi koji je ucinio da spoznam sta je ljubav, sta znaci osjecati se zaljubljeno, sta znaci biti nasmijan a nemati razloga za to, sta znaci mnogo toga….

Ta noc je ostala i uvijek ce ostati duboko zakopana, potisnuta u meni. Zivjet ce tu dokle god ja zivim jer ju je nemoguce zaboraviti. Mozda je ja i ne zelim zaboraviti jer sam se tada osjecala posebno, velicanstveno, vazno… Prvi koji me pogledao zavodnicki, prvi koji me zagrlio njezno, prvi sa kojim sam zaplesala a da sam jedva stajala koliko su mi koljena klecala, prvi koji mi je bio i ostao super jaran poslije svega, bio si ti. Proslo je mnogo otada, mjeseci i mjeseci, a ja jos uvijek zadrhtim kada te vidim, kada pricamo, i kada mi se nasmijes, i slucajno dotaknes. Iako sam uvjerena da je bolje tako, da smo samo prijatelji, zbog mnogo razloga, nikada necu sebi oprostiti tu noc. Bila sam dijete, i nisam znala. Hvala ti sto si otpocetka bio prema meni krajnje fin, sto si bio uvijek razuman, i sto si shvatio cijelu situaciju a ipak se pravio da je sve ok. Razdvojio nas je moj strah te noci. Htjela sam, ali nisam smjela, nisam mogla. Oprosti. Kajem se.

**posveceno jednom ..**

Vidjeti te opet i ne osjecati nista! Predivno! Hvala ti Boze, napokon!

Reče vila bračnom paru:
- "Za uzoran brak od 35 godina, ispunit ću vam svakom po jednu želju."
- "Želim putovanje oko svijeta sa svojim najdražim mužićem",
reče žena.
Vila zamahnu svojim štapicem i abrakadabra! - dvije karte se stvoriše u njenoj ruci.
I dođe mužev red. On razmisli na trenutak i reče:
- "Dakle ovaj trenutak je vrlo romantičan, ali prilika kao ova se pruža samo jednom u životu. Dakle... žao mi je moja ljubavi, ali moja želja je da imam ženu 30 godina mlađu od sebe."
Žena je bila duboko i vidljivo razočarana, ali želja je želja!
Vila zamahnu štapićem i abrakadabra...
Odjednom muž postade star 90 godina...
Zaključak:
- Muškarci su možda 'pokvareni', ali Vile su ipak ... ŽENE!

Ne,ne,ne daj da te rade,
biraj najbolje komade,
poljubi ih pa ih baci,
igraj se sa svima.
Sto su tebi sad ti radi njima.

Ne,ne,ne daj da te rade,
za ljubav uvek ima nade.
nemoj da te bije maler za malerom,
vrati mala,vrati istom merom.


Zaljubila se mala,bila zavedena,
htela da mu bude verna,
da mu bude zena,
ni pomislila nije da on ima mane,
da on voli pice,zene,drustvo i kafane.
Stani mala nemoj da si luda
losi momci nalaze se svuda.

Ne,ne,ne daj da te rade,
biraj najbolje komade,
poljubi ih pa ih baci,
igraj se sa svima.
Sto su tebi sad ti radi njima.

Ne,ne,ne daj da te rade,
za ljubav uvek ima nade.
nemoj da te bije maler za malerom,
vrati mala,vrati istom merom.

Poklonila mu mala prsten od dzeparca
mislila je da je nasla pravoga muskarca.
ni pomislila nije da on ima mane,
da on voli pice,zene,drustvo i kafane.
Stani mala nemoj da si luda
losi momci nalaze se svuda.

Ne,ne,ne daj da te rade,
biraj najbolje komade,
poljubi ih pa ih baci,
igraj se sa svima.
Sto su tebi sad ti radi njima.

Ne,ne,ne daj da te rade,
za ljubav uvek ima nade.
nemoj da te bije maler za malerom,
vrati mala,vrati istom merom.

Svake noci mala spavas sama
ne daj nikom srce da ti slama.
nemoj da te bije maler za malerom,
vrati mala,vrati istom merom.

Ne,ne,ne daj da te rade,
biraj najbolje komade,
poljubi ih pa ih baci,
igraj se sa svima.
Sto su tebi sad ti radi njima.

Ne,ne,ne daj da te rade,
za ljubav uvek ima nade.
nemoj da te bije maler za malerom,
vrati mala,vrati istom merom.

P.S. E&F hvala vam! Volim vas!

Lezali su zagrljeni na plazi. Glava joj je bila na njegovoj ruci i gledali su zvijezde. Bili su neizmjerno srecni, i zaljubljeni. Okrenula se prema njemu i posmatrala ga je. Razmisljala je o njihovom prvom susretu, razgovoru, i poljupcu. E taj poljubac nije mogla zaboraviti. Dobro se sjeca svakog detalja…

Puhao je lagani povjetarac i jos ponegdje se cula buka automobila koji su prolazili. Hodali su jedno pored drugog i pricali o nekim stvarima ali nikada o onome sto su trebali - njima - .

Sjeli su na klupu koja je gledala na cijeli grad i sutili. Niko nije znao sto reci, jer su se bojali da svaka izgovorena moze biti pogresna i moze unistiti ovu tisinu koja je ujedno sve govorila. Lagano je njegova ruka presla preko njenog ramena, i bili su jako blizu. Bojao se njenog negodovanja, kojeg na svu srecu nije bilo. Nabacila je blagi osmijeh na lice, i priblizila mu se i spustila glavu na njegovo rame. Osjecali se napetost u zraku jer su znali sta slijedi.

 Tiho, skroz necujno, upitao je: '' Mogu li…?'' . Rijeci vise nisu bile potrebne. Klimnula je glavom u znak odobravanja, i lagano, lagano, usne su im se spojile. Tada je vrijeme stalo. Sve sto je bilo u tom trenutku, nestalo je, samo su njih dvoje postojali, i ono sto su imali da daju jedno drugom, ljubav.

Taj prvi poljubac je bio tako nevin i djeciji, ali ujedno i najsladji, ipak je prvi…

Iz razmisljanja je trgnu njegov glas. '' Zasto me gledas tako?'' – upita on radoznalo. ''Toliko me volis, ha?''

Nasmijala se i odgovorila te mu odgovorila i vise nego sto mozes zamisliti. Zadovoljno se nasmijao i prislonio svoje usne na njene, i rekao joj '' Volim te malecka moja! '' 

''Pa daj, uvijek te moram cekati, nije ti fazon, stvarno nije!! Kasnis 10 minuta! Jesmol' se fino dogovorile u 6 a gle sad je 6 i 10! Pa daaj visee! Uhh'' – govorila je bijesno jaranici svojoj koja po obicaju kasni, iako zivi 10 metara od stanice gdje su se dogovorile.

''Oke, oke sorry, pa daj, stvarno nisam mogla ranije! Pricala sam sa njim!'' – rece odusevljeno.

''Mooooooolimm?!?!?!? Pricaj, pricaj!!'' – ushiceno trazeci nastavak price, zaboravi na kasnjenje i u potpunosti se preda osjecaju dragosti slusajuci pazljivo sta joj je drugarica kazuje. Kaze javio joj se na msn-u, i pricali su ono neobavezno, i onda je on trazio njen broj moba!

'' Pa ne mogu da vjerujem! Napokon mu je doslo iz dupeta u glavu!'' Nije mogla da vjeruje, bila je presretna, pa napokon je i njenoj jaranici krenulo u ljubavi. Vala bilo je i vrijeme, koliko je samo zaljubljena u njega bila. Uvijek je tiho patila, nadajuci se potajno iako je duboko u sebi znala da od toga nista nece moci biti. Ali ocito je pogrijesila! '' Jesam ti rekla, budalo jedan, jesam ti rekla da tu ima necega'' – uzvikivala je ponosno, jer istina, uvijek je vjerovala u to. Naravno, malo je pripomogla razgovarajuci sa onim svojim jer ipak njih dvojica su super jarani. A on kakav je, odmah se prihvatio posla, pa malo otvorio drugu oci! Zelio je da i njegov jaran ima nekoga kao on sto ima nju. Osobu u zivotu kojoj ne bi mogao reci ne, koju ce voljeti mnogo, kao sto on voli svoju malu.

Bili su isti, mozda ga je to i najvise privuklo kod nje. Volio je njene zelene oci, njenu kosu koju je obozavao dirati. Volio je njene nokte, koji su mu uvijek privlacili paznju, ni sam nije znao zasto. Jedva je cekao svaki novi dan kako bi mogao da je vidi, da joj kaze koliko mu je nedostajala od zadnjeg susreta iako su pricali preko telefona najmanje 4 puta i preko msn-a skoro cijelu noc. Ona je isto osjecala prema njemu.  Bio je prvi koji je ucinio da drhti svaki put kada ga vidi iznova, da joj koljena zaklecaju kada god je zagrli ili pak poljubi. Bio joj je prva ljubav, i jos uvijek je. Oboje su zeljeli da se to dogodi i njihovim prijateljima i ucinili su sve sto su mogli da bi i oni dozivjeli barem malo onoga sto oni svaki dan dozivljavaju kada su zajedno. Tu srecu, tu beskrajnu ljubav, osjecaj sigurnosti…

'' I onda mi je trazio broj moba, i rekao kako bi me volio upoznati bolje! E tada je malo falilo da padnem u nesvjest! Nisam mogla da vjerujem. Buljila sam u onaj ekran, i pocela sam da se tresem tako jako da nisam bila sposobna da napisem broj narednu minutu! '' 

Tu noc, osmijeh joj nije silazio sa lica, ni dan poslije. Slijedecu subotu su izasli, i dogodilo se ono sto su svi ocekivali. Napokon su i njih dvoje zavrsili zajedno…

Because life is too short to waste time....

29. Juni. Utorak. 36 stepeni. Vrućina ubija. Sjedila je sama na klupi i čekala jaranicu. Ponovo je kasnila više od 10 minuta. Utonula u svoje misli nije ni primjećivala ljude koji su prolazili. Par njih je pozdravilo, a ona je nezaineteresirano mahnula rukom u znak pozdrava. Vidjevši da jaranica kasni već dugih 15 minuta, pogledala je u pravcu odakle je trebala doći i vidjela Njega. Sa prijateljem je dolazio prema istom objektu gdje je i ona pošla. Srce je počelo snažno da lupa, dah ionako suh od vrućine počeo je da se gubi, nije mogla da diše. Prošlo je više od mjesec dana otkako ga nije vidjela, i počela je vjerovati da joj ne znači toliko. No sad, sva njena uvjerenja su pala u vodu. Prelijep kao i uvijek, bio je sve bliže. Iz daljine se čuo uzvik njene prijateljice koja je konačno odlučila da dođe. Išla je odmah iza njih, međutim ona je primjećivala samo njega. Ipak, puna ponosa okrenula je glavu na drugu stranu, stavila slušalice u uši i pokušala se prepustiti ritmu muzike. Odjednom, nečija ruka joj promrsi kosu. Naglo je otvorila oči i vidjela njega, na samo 20ak centimetara ispred nje. Iako je srce luđački lupalo, pokušala se pribrati. Nakon par sekundi neprestanog gledanja i šutnje, progovorila je:

Šta hoćeš? Otkud ti pravo da to uradiš? Zar te nisu...

Nije uspjela da završi. Njene riječi je prekinuo poljupcem kojem se nije opirala. Razum je govorio da se mora oduprijeti, da ga mora odgurnuti od sebe, ali srce. Ono nije dalo da ponos prekine taj predivni trenutak i na kraju se prepustila. Ionako nije imalo smisla opirati se njegovim snažnim rukama oko njenog struka. Privlačio je sve bliže sebi, poljubac je postajao snažniji i snažniji. Osjećala je kao da on želi nadoknaditi sve što su do tada propustili. Ali ipak je razum ubijedio srce i ona ga je odgurnula od sebe:

Pa dobro šta je s tobom? Jel ti stvarno misliš da možeš tako sa mnom? Otkud ti pravo da me ljubiš?

Iznenadio se. Nije to bila reakcija koju je očekivao. Oči mu se odjednom napuniše zbunjenošću i tugom. Nije želio da ovako završi. Vidjela je tugu u njegovim lijepim smeđim očima, nije mogla da je podnese. Kako bi popravila situaciju, reče:

Al' ipak je bilo lijepo...

Tada se nasmijao, iskreno i nježno. Odavno nije vidjela taj smijeh na njegovim usnama i bila je presretna. Njene zelene oči caklile su se, ispunjene njime. Nije mogla prestati da ga gleda.

Prelijepa si... – rekao je tihim, nježnim glasom kao da se boji da prekine svetu tišinu koja je vladala među njima. Ona nije rekla ništa. Nije imala snage. Koljena su joj klecala, nije mogla vjerovati da on, ljubav njenog života to govori njoj. Ipak se nasmijala, najbolje što je mogla.

Misli su joj bile uzburkane i nije mogla da shvati šta ustvari osjeća, želi li ga još uvijek ili ne. On je odlučio za nju. Ponovo je poljubio nježnim, laganim poljupcem koji je uništio svaku njenu sumnju. Stavio je ruku oko njenog struka i privukao je bliže. Kroz poljubac joj reče:

Da mi ne pobjegneš...

Drugom rukom je prolazio kroz njenu kosu i milovao je. Ona je bila izgubljena, ali je uživala. Stavila je ruke oko njegovog vrata i rekla mu:

Nikad ti neću pobjeći...

Ljubili su se bez prestanka. Nisu primjećivali da su bili predmet zanimacije ostalih ljudi, njenih i njegovih prijatelja koji su sa srećom u očima gledali u njih. Odjednom su prestali i  zbunjeno se odmakli jedno od drugog. Gledali su postiđeno ljude oko njih. Ali ipak, njegov prijatelj, oduvijek šašav reče:

Konačno! Ma samo vi nastavite, nećemo vam više smetati. Idemo mi odavde, a vama nek je sretno.

I odveo ih je sve, a oni su ostali sami. Gledali su se, zagrlio je i poljubio ponovo.

Mislim da je vrijeme da ti i ja konačno priznamo neke stvari... – rekao joj je.

Tako zagrljeni krenuli su niz stepenice u novu, sretniju budućnost za njih dvoje. Sreća je kucala na vrata, trebalo ih je samo otvoriti. Oni su bili spremni pustiti je unutra.

made by: stAnger

P.S. Majra, hvala ti puno puno!!

Tek onda kada budem mogla proći ,
proći pored tebe dignute glave
tek onda će spokoj moći
da ušunja se u moje dane .

Tek onda kada te budem gledala
znajući da duša ti se cijepa
jer živiš sa osjećajem da sam te izdala
na sve strane svijeta .

Kada budeš shvatio da više nisi vrijedan niti pogleda mog
zagledat ćeš se u dubinu srca svog
a ono što ćeš naći jeste praznina
koja te iznutra grize , jako jače - ta gorčina
 
Tek onda kada budeš molio
da samo dio mene bude pored tebe
i počneš proklinjati dan kad si me vidio
tako jako da bi žrtvovao i ono što najviše voliš ,
paziš i do čega ti je
najviše stalo - sebe , kao sto sam i ja sebe.

Da, tada ću se izgubiti a ti ćeš me uzalud tražiti
sa suzama u očima zadnji svojim uzdisaj podariti
ispružene ruke na dlanu srce svoje mi nositi
a od mene niti pogleda nećeš dobiti ,
teškom mukom usne ćeš svoje pomicati
ali ipak uporno moje ime dozivati .

Ali tada bit će kasno
nepotrebne će biti suze uz kapi posljednje kiše
jer moje srce ne voli te više.

Covjek sretne puno ljudi u svom zivotu.
Ali samo pravi prijatelji ostave tragove u njegovom srcu.
Ljutnja je tanko povezana sa opasnoscu.
Ako te je neko jednom iznevjerio, njegova je krivica;
Ako te neko vise puta iznevjeri, tvoja je krivica.

Bistri ljudi diskutiraju o idejama;
Prosjecni ljudi o onome sto se svakodnevno događa;
Neobrazovani ljudi diskutiraju o drugim osobama.
Tko izgubi novac, izgubi puno;
Tko izgubi prijatelja, izgubi puno vise;
a onaj tko izgubi vjeru i nadu, izgubi sve.

Uci se na greskama drugih ljudi.
Jer, ti ne zivis dosta dugo da bi ih sve stigao napraviti.
I da znate da je ljubav najjaca pokretacka snaga...

da je bitno sa kim ste a ne gdje ste...

So close, no matter how far
Couldn't be much more from the heart...

Te rijeci odzvanjaju u sobi. Sve jace i jace. Lagano drhtim. Nijedna pjesma ne moze uciniti da se osjecam slicno kada sada. Pognute glave sjedim, slusam i razmisljam... Razmisljam o tome kako se osjecam sad kad te nema vise, razmisljam kako da izbacim ovu prazninu iz sebe, jer ja je vise ne zelim. Ne zelim je, jer je to jedino sto imam od tebe, ta praznina, izgubljena prva ljubav. Greska, nije izgubljena jer je nikada nije ni bilo...

Prva je ljubav dosla tiho
nezvana sama....


Rijeci sijeku srce, i ubijaju svaku volju u meni, volju za promjenom, za nekim novim zivotom... Jednostavno sve je po starom.. Svaki dan, sat, i sve je isto prazno, monotono bez tebe..  Dopustila sam sebi nesto sto nisam nikada prije, sto nisam smjela... I ne znam sada kako dalje da idem, ne znam kako da se naviknem da te necu vise vidjati, slusati tvoj glas.... Pitam se kako dalje bez tvog hladnog pogleda, bez tvog bezlicnog osmijeha... Rekose mi da vrijeme lijeci sve rane, ali ja vise ne vjerujem. Devet mjeseci je bilo dovoljno da me razuvjeri... I neka... Doci ce vrijeme kada ces pasti u zaborav, kada vise necu drhtati kada te vidim, kada prodjes pored mene, ili kada me slucajno dodirnes.....

Lazu, lazu me,
da vrijeme lijeci sve...

Voljela je jednom. Jednom i nikada vise. Cvrsto

 je odlucila da vrijeme izbrise. Voljela je

rijeku i da se smije, voljela je njega ,a

on nju nije. Imala je 15 ljeta, pred njom

zivot je bio, ali sve je postalo pusto odjednom.

Prisla je rijeci da se

baci s mosta i tiho je saptala "Zivjela

 sam dosta". Kad je djevojka to rekla

rijeka je cula sta ona zbori i podize

valove pa odgovori "Pa djevojko i on

tebe voli, samo ceka da ti svoju ljubav

 pokloni. Krenula je ona u susret sreci ,

jer je htjela da voli i da voljena

bude. Na kraju ulice smrt dolazi ali ona

 cvrsto stoji i nece da je auto zgazi. A

 onda spazi kako s druge strane,u

zagrljaju s nekom drugom stoji

on, veselo se smije i ruke joj grije, stala

 je nijemo i plakala glasno, htjela je da

 vrisne ali vec je bilo kasno…

***** ostavio si tragove na mom srcu,

Ljubav je kao droga. U pocetku javlja se osjecanje euforije, potpunog predavanja. Kasnije, sutradan, zelis jos. Jos se nisi zasitio, ali osjecanje ti se dopalo, i uvjeren si da ga mozes kontrolisati. Mislis na voljenu osobu dva minuta, a tri minuta je zaboravis.

Ali, uskoro, naviknes se na tu osobu i pocinjes u potpunosti da zavisis od nje. Onda na nju mislis po tri sata, a zaboravis je na dva minuta. Ako nije pored tebe, osjecas se kao narkomani kad ne nabave drogu. U tom trenutku, kao sto zavisnici od droge kradu ili se ponizavaju da bi pribavili ono sto im treba, ti si spreman na sve radi ljubavi.